Hrvatska je zemlja bogate i raznolike tradicijske kulture koja je nastala pod utjecajem brojnih povijesnih zbivanja koji su se odvijali na njezinom teritoriju. Hrvatska tradicijska kultura može se podijeliti na tri velike regije, a to su mediteranska, srednjoeuropska i balkanska. Njezina je vrijednost prepoznata na svjetskoj razini pa se tako 18 dobara nematerijalne kulturne baštine Hrvatske nalazi na popisima Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Na taj način Organizacija pomaže zemljama poput Hrvatske u provođenju mjera zaštite tih kulturnih dobara kako ne bi došlo do zaborava jer je upravo tradicijska kultura prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatske nacije i nacionalnog identiteta. Spomenutom obliku kolektivnog udruživanja prethodile su etničke zajednice koje su okupljale ljude na temelju povijesti, kulture, jezika, tradicije, religije, zajedničkih osobina i ostalih karakteristika. Iako se teoretičari razilaze u stavovima o vremenu i načinu nastanka nacija i nacionalnih identiteta, okvirno ih se može smjestiti u moderno doba, točnije pred kraj 18. stoljeća, a kao posljedicu Francuske revolucije. Na hrvatskim prostorima ovi su se fenomeni pojavili nešto kasnije, a za buđenje hrvatske nacionalne svijesti najzaslužniji su pokreti poput hrvatskog narodnog preporoda. Važnu ulogu u ujedinjavanju pripadnika masovnih kolektiva kao što su nacije, svakako ima komunikacija koja se odvija pomoću masovnih medija s obzirom na to da mogu doseći široku publiku na velikim udaljenostima. Ovaj diplomski rad stoga je usmjeren na ispitivanje stavova javnosti o položaju hrvatske tradicijske kulture i identiteta u vodećim hrvatskim medijima.