Medicinske sestre/tehničari u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) pružaju niz postupaka pri provođenju aktivnosti zdravstvene njege u razdoblju ranog poslijeoperacijskog tijeka. Bolesnici koji se podvrgavaju velikim operativnim zahvatima u trbušnoj šupljini čine rizičnu skupinu bolesnika s većim poslijeoperacijskim morbiditetom i mortalitetom. Većina njih starije su životne dobi te opterećeni kroničnim bolestima zbog čega se njihovo zdravstveno stanje i nakon uspješne operacije može naglo pogoršati. Cilj ovog istraživanja je utvrditi učinke i povezanost sestrinskih postupaka pri provođenju zdravstvene njege na hemodinamske pokazatelje i intenzitet boli u ranoj fazi oporavka bolesnika nakon velikih operacija u trbuhu. Istraživanje je provedeno u jedinici intenzivnog liječenja Klinike za anesteziju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu, na uzorku od 30 bolesnika oba spola. Sistolički i dijastolički krvni tlak, srčana frekvencija, periferna saturacija kisikom i intenzitet boli mjereni su bolesnicima tijekom 3 promatrana razdoblja, neposredno prije i neposredno poslije provođenja postupaka zdravstvene njege te jedan sat nakon provedene njege. Za praćenje srčane frekvencije, krvnog tlaka i periferne saturacije korišten je monitor Philips – Intelli Vue MP 20, a za ocjenu intenziteta boli korištena je vizualno analogna ljestvica (VAS) u intervalnom razredu od 0 do 10. Tijekom ovog istraživanja, svi su ispitanici primali kontinuiranu analgetsku terapiju kombinacijom tramadola i metamizola i nisu primali dodatne analgetike. Uspoređujući tri promatrana razdoblja, rezultati ukazuju da tijekom zdravstvene njege dolazi do statistički značajnog porasta intenziteta boli, srčane frekvencije i sistoličkog krvnog tlaka u odnosu na početne vrijednosti. Dolazi i do statistički značajnog pada periferne saturacije kisikom, dok zabilježeni porast dijastoličkog krvnog tlaka nije statistički značajan. Jedan sat nakon provedenih postupaka intenzitet bola te vrijednosti hemodinamskih parametara i saturacije kisikom ponovno su usporedive s vrijednostima prije zdravstvene njege. Iako opisani negativni otkloni hemodinamskih parametara i jačine bola nisu doveli do značajnijeg narušavanja stanja bolesnika, rezultati istraživanja upućuju na potencijalni rizik iz čega proizlazi potreba bolje optimizacije analgetske terapije neposredno prije i tijekom zdravstvene njege. To se može postići prilagodbom brzine infuzije analgetika i/ili dodavanjem analgetika u bolusu prije započinjanja zdravstvene njege bolesnika.