Mnoge kronične bolesti mogu se izbjeći pravovremenom prevencijom i primjenom zdravog načina života. Jedna od njih je i šećerna bolest, koja ne izaziva bol, ali ostavlja teške posljedice kako za oboljelog, tako i za širu društvenu zajednicu, te zdravstveni sustav u cjelini. Pojavom pandemije šećerne bolesti, ona postaje vodeći uzrok pobola i smrtnosti, a najčešće se pojavljuje u obliku šećerne bolesti tipa 2. Oskudna je simptomatologija, pa se bolest dijagnosticira u kasnom stadiju s razvijenim kroničnim komplikacijama. Svjedoci smo dinamičnih promjena na svim razinama društva, velikog napretka tehnologije i znanosti, informatizacije, dostupnosti informacija koje zahvaćaju i sam zdravstveni sustav, a na organizaciju zdravstvene zaštite utječu mnogobrojni faktori, kao što je produženje očekivanog trajanja života stanovništva, promjena stila i načina života ljudi, naglasak na promociji i osiguravanju zdravlja i prevenciji bolesti, poboljšanju kvalitete života i funkcionalne sposobnosti, što je utjecalo je da se probudi svijest o značenju i kvaliteti pružanja usluga u zdravstvu. Međutim, razvojem tehnologije ne unapređuje se nužno i kvaliteta života osoba oboljelih od šećerne bolesti. Pravovremenom adekvatnom edukacijom, samokontrolom, redovnom i pravilnom prehranom, bavljenjem fizičkom aktivnosti, odnosno usvajanjem zdravih životnih navika, osobe oboljele od šećerne bolesti mogu postići kvalitetu života zdravih osoba. Važnu ulogu u prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju šećerne bolesti ima i patronažna sestra. Naime, ona ima cjelovit pristup bolesniku i njegovoj obitelji, uspostavljajući dobru komunikaciju u edukaciji i skrbi za oboljelog između ostalog podiže se i kvaliteta života bolesnika i obitelji. U ovom radu prikazani su slučajevi pacijenata oboljelih od šećerne bolesti različitih kliničkih komplikacija bolesti, socijalne problematike i pristupa u zdravstvenoj skrbi, te uloge patronažne sestre u podizanju kvalitete zdravstvene skrbi pacijenata s komplikacijama.