| Abstract | Motivacija za apstinencijom je jedan od najznačajnijih faktora u predviđanju uključenosti osoba ovisnih o alkoholu u tretmanu, njihovog zadržavanja na liječenju i ishoda tretmana te je dugo vremena bila zapostavljena. Obzirom da taj kompleksan proces još uvijek nije dovoljno istražen i shvaćen, u kliničkoj praksi se pojavila potreba za njegovim boljim razumijevanjem i shvaćanjem zbog velikog doprinosa bolničkim programima. Cilj ovog istraživanja bio je identificirati socioemocionalne prediktore motivacije za apstinencijom kod osoba ovisnih o alkoholu koji su na liječenju minimalno 12 dana kako bi se zahvatio stvaran stupanj motivacije. U istraživanju su sudjelovale 72 osobe liječene na Odjelu za alkoholizam Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan koji su dobrovoljno pristupili istraživanju. Motivacija za apstinencijom se ispitivala SOCRATES upitnikom, koji sa subskalama ambivalencije, rekognicije i poduzimanja koraka predstavlja kriterij. Kao potencijalni prediktori ispitane su demografske varijable, emocionalna regulacija i kontrola, suočavanje usmjereno na traženje instrumentalne i emocionalne podrške, zadovoljstvo životom, pozitivne i negativne emocije te prosperitet. Regresijska analiza pokazala je kako emocionalna regulacija i kontrola te suočavanje usmjereno na traženje instrumentalne i emocionalne podrške značajno objašnjuju 15,8% ambivalencije, 29,4% rekognicije i 30,6% poduzimanja koraka, dok su zadovoljstvo životom te pozitivne i negativne emocije značajno objasnile 11,3% poduzimanja koraka, a prosperitet 13,7% poduzimanja koraka. Od demografskih varijabli, jedino su spol, dob i stupanj obrazovanja objasnili 15,6% rekognicije. Unatoč dobivenim rezultatima, ukupni postotci objašnjene varijance su relativno niski te bi istraživanje trebalo ponoviti na većem uzorku kako bi se omogućila generalizacija rezultata. Kliničke implikacije ovog istraživanja su značajne te najveći doprinos imaju u maksimiziranju bolničkih programa liječenja ovisnika o alkoholu. |
| Abstract (english) | Motivation for abstinence is one of the most significant predictors of a patient's treatment engagement and completion, as well as of treatment outcomes. For a long time, this factor has not been given sufficient attention in studies. Since this complex process has not been sufficiently studied and understood yet, in clinical practice the need for a better understanding and perception of it has arisen, namely due to its significant contribution to hospital care programs. The aim of this study was to identify the socio-emotional predictors of motivation for abstinence in patients undergoing treatment for a minimum of 12 days, in order to capture the true motivation rate. The study involved 72 volontary participants from the male and female Department of Alcohol Programs at the Sveti Ivan Psychiatric. Motivation for abstinence was studied using the SOCRATES questionnaire which, along with the subscales of ambivalence, recognition and taking steps, represents a criterion. Demographic variables, emotional regulation and control, coping aimed at instrumental and emotioanl support seeking, life satisfaction, positive and negative emotions and flourishing were examined as potential predictors. Regression analysis showed that emotional regulation and control and coping aimed at instrumental and emotional support seeking significantly explain 15,8% of ambivalence, 29,4% of recognition and 30,6% of taking steps; life satisfaction, positive and negative emotions significantly explained 11,3% of taking steps, while flourishing accounted for 13,7% of taking steps. As for the demographic variables, only sex, age and education level acounted for 15,6% of recognition. In spite of the result obtained, the overall percentages of the explained variance are relativly low, and the study should be repeated on a larger sample in order to ensure a better result generalization. Clinical implications of this study are significant and their greatest contribution is to maximizing hospital care programs pertaining to rehabilitation of alcoholics. |
