Abstract | Tijekom povijesti ratovanja logori su se nametnuli kao nezanemariva komponenta vojne strategije, kojom se nastojalo kvantitativno, a samim time i kvalitativno oslabiti neprijateljske borbene redove. Međunarodno humanitarno pravo regulativama je uredilo uvjete pod kojima međunarodna zajednica tolerira ratne logore, a svakako u cilju očuvanja ljudskog dostojanstva te zbrinjavanja osnovnih fizioloških i egzistencijalnih potreba.
Tijekom 20. stoljeća svijet doživljava eksploziju znanstvenih i tehnoloških noviteta koji utječu na kvalitetu življenja širih masa, unaprjeđujući zdravstvenu skrb, način privređivanja, putovanja, komuniciranja itd. No, usprkos visokom razvojnom stupnju civilizacije, dijagnosticirana moralna atrofija, potvrđena je pojavom holokausta, holodomora, atomskog bombardiranja, masovne gladi, progona te dr. zlodjela. Krajem inovativnog 20. stoljeća, znanstveno obogaćen te ratovima dotučen svijet, dopustio je mnoge zločine srpskih vojnih snaga i jedinica Jugoslavenske narodne armije (JNA) na prostoru nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Nakon raskidanja državnopravnih odnosa sa Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom, Jugoslavenska narodna armija potpomognuta srpskim pobunjenicima pokreče osvajački rat na prostoru susjednih, neovisnih država, pritom ne štedeći civilno stanovništvo.
Srpskom agresoru za rukom polazi okupacija znatnog dijela Republike Hrvatske te susjedne Bosne i Hercegovine, gdje pripadnici JNA, milicije Srpske autonomne oblasti Krajine, Teritorijalne obrane te drugih paravojnih postrojba osnivaju logore za ratne zarobljenike, ali i civile. Preživjeli logoraši svjedoče teškom fizičkom i psihičkom zlostavljanju, prisilnom fizičkom radu, nedostatnim obrocima te uvjetima boravka, koji su uzrokovali mnoge letalne ishode. Isto tako, proučavajući odnos prema nesrpskom stanovništvu, ne smije se nikako zanemariti postojanje masovnih grobnica koje ne svjedoče slabljenju neprijateljskih borbenih redova, već isključivo etničkom čišćenju prostora. |
Abstract (english) | Throughout the history of warfare, the camps have imposed themselves as a non-negligible component of the military strategy, which sought to quantitatively, and thus qualitatively weaken the enemy fighting ranks. International humanitarian law has regulated the conditions under which the international community tolerates war camps, certainly with the aim of preserving human dignity and taking care of basic physiological and existential needs.
During the 20th century, the world experienced an explosion of scientific and technological innovations that affect the quality of life of the masses, improving health care, business, travel, communication, etc. But despite the high level of civilization, diagnosed moral atrophy, confirmed by the Holocaust, Holodomor, atomic bombing, mass starvation, persecution and other atrocities. At the end of the innovative 20th century, the world, scientifically enriched and war-torn, allowed many crimes by Serbian military forces and units of the Yugoslav People's Army (JPA) in the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY).
After the severance of state-legal relations with the SFRY, the JNA, aided by Serbian rebels, launched a war of conquest on the territory of neighboring, independent states, without sparing the civilian population either.
The Serbian aggressor was able to occupy a significant part of Republic of Croatia and neighboring Bosnia and Herzegovina, where members of the JNA, the militia of the Serbian Autonomous Region of Krajina, the Territorial Defense and other paramilitary units established camps for prisoners of war, as well as civilians. The surviving detainees witnessed severe physical and psychological abuse, forced physical labor, inadequate meals and living conditions, which caused many deaths. Likewise, in studying the attitude towards the non-Serb population, the existence of mass graves must not be neglected, which do not testify to the weakening of the enemy fighting ranks, but exclusively to the ethnic cleansing of the area. |