Abstract | Provedeno je 13-dnevno longitudinalno istraživanje koje se sastojalo od 3 faze: 3 dana
normalnog korištenja medija, 7 dana bez korištenja medija (medijski detoks bez društvenih
medija, televizijskih programa, pisanih medija i radija) te ponovno normalno korištenje medija.
Sudionici su ispunjavali upitnike o navikama korištenja medija, kratkotrajnim stresnim stanjima,
emocijama, subjektivnoj vitalnosti i prokrastinaciji, a tijekom medijskog detoksa ispunjavali su i
istraživačke dnevnike. Cilj kvantitativnog dijela istraživanja bio je ispitati učinke uklanjanja
upotrebe medija i konzumacije medijskog sadržaja na svakodnevni život. Cilj kvalitativnog dijela
istraživanja bio je dobiti uvid u iskustvo života bez korištenja medija. U kvantitativnom djelu
sudjelovalo je 53 sudionika, a u kvalitativnom 62 sudionika. Rezultati pokazuju da (ne)korištenje
medija ne utječe na stres (angažiranost, distres i zabrinutost), pozitivne i negativne emocije.
Međutim, pokazalo se da korištenje medija povećava prokrastinaciju te da je ona značajno manja
u fazi nekorištenja u odnosu na fazu prije i nakon medijskog detoksa. Korištenje medija utječe i
na subjektivnu vitalnost prilikom čega dolazi do smanjenja subjektivne vitalnosti po povratku
korištenju medijskog sadržaja. Također, faza nekorištenja medija dovodi do generalnog
smanjenja korištenja različitih medija. Kvalitativna analiza ukazala je na uglavnom pozitivne
učinke medijskog detoksa. Sudionici su navodili da su bez medija imali više vremena za
(ne)svakodnevne aktivnosti i zadatke te su više vremena posvetili sebi i „sadašnjem trenutku“.
Kao prednost istaknuli su veću svijest o onome što se događa unutar i oko njih, a kao nedostatak
javilo se pitanje kako popuniti vrijeme bez medija te strah da će nešto važno propustiti. Rezultati
ovog istraživanja, s obzirom na njegovu sveobuhvatnost i usmjerenost na svakodnevno iskustvo,
mogu doprinijeti osmišljavanju programa medijskog detoksa i njegovu praktičnu primjenu. |
Abstract (english) | A 13-day longitudinal study was conducted, consisting of 3 phases: 3 days of normal media
use, 7 days without media use (media detox without social media, television programs and
streaming platforms, written media and radio), and normal media use again. The participants
filled out questionnaires about media usage habits, short-term stressful conditions, emotions,
subjective vitality, and procrastination, and during the media detox, they also filled out research
diaries. The goal of the quantitative part of the research was to examine the effects of removing
media use and consumption of media content on everyday life. The goal of the qualitative part of
the research was to get an insight into the experience of life without media use. 53 participants
took part in the quantitative part, and 62 participants in the qualitative part of the research. The
results show that not using the media does not affect stress (engagement, distress, and worry),
positive and negative emotions. However, media use increases procrastination and
procrastination is significantly reduced in the phase of non-use compared to the phase before and
after the media detox. The use of media also affects subjective vitality, which results in a decrease
in subjective vitality after returning to the use of media content. Also, the phase of media
abstinence leads to a general decrease in the use of different media. Qualitative analysis indicated
mostly positive effects of media detox. The participants stated that without the media, they had
more time for (non)everyday activities and tasks, and they spent more time in "the present
moment" focused on their own lives. As an advantage, they pointed out greater awareness of
what is happening inside and around them, and as a disadvantage they mantioned the question
of how to fill time without media and the fear of missing out. The results of this research,
considering its comprehensiveness and emphasis on everyday experience, can contribute to the
creation of media detox programs and their practical application. |