U životima medicinskih djelatnika u vrijeme COVID-19 pandemije došlo je do velikih promjena. Njima su posebno bile pogođene medicinske sestre koje rade na prvoj crti obrane od virusa. One su se suočile s brojnim izazovima poput promjena u organizaciji rada, svakodnevnim etičkim izazovima i poteškoćama vezanim za dostupnost informacija što može dovesti do negativnih psiholoških ishoda poput tjeskobe, depresivnosti, visokih razina stresa i drugih poteškoća povezanih sa stresom i traumom. Međutim, resursi poput psihološke otpornosti, pozitivnih strategija suočavanja sa stresom i organizacijske podrške mogu zaštititi medicinske sestre od razvoja negativnih psiholoških posljedica ili ublažiti utjecaj povećanih zahtjeva posla. Zbog malog broja istraživanja ove specifične populacije u kontekstu pandemije u Hrvatskoj, namjere za ispitivanjem širokog raspona iskustava i potreba za dobivanjem smjernica za osmišljanjem psihosocijalnih intervencija, cilj ovoga istraživanja bio je kvalitativnim pristupom ispitati iskustva medicinskih sestara koje su se tijekom pandemije COVID-19 brinule za oboljele pacijente. U istraživanju je sudjelovalo 11 medicinskih sestara s kojima su provedeni polustrukturirani kvalitativni intervjui. Tematskom analizom dobivene su tri glavne teme – posao medicinske sestre u vrijeme pandemije, emocionalni odgovori te psihološka podrška i suočavanje. U životima sudionica pojavili su se izazovi u vidu velikog radnog opterećenja, poteškoća u organizaciji posla i u radu s kolegama te rada s teško bolesnim i umirućim pacijentima. Oni su dovodili do različitih pozitivnih i negativnih emocija poput osnaženosti, zahvalnosti, straha i zabrinutosti, depresivnosti i frustracije. Unatoč dostupnosti i percipiranoj potrebi, nisu koristile usluge psihološke podrške, već im je glavna strategija suočavanja bila dobivanje socijalne podrške od kolega.