Uvod: Pandemija bolesti COVID-19 postala je najveći javnozdravstveni problem u svijetu. Medicinske sestre i tehničari kao najveća skupina radne snage u sklopu zdravstvenog sustava imaju vaţnu ulogu u rješavanju tog problema. Zdravstveno osoblje suočavalo se s preraspodjelom na krizna radilišta, potrebom za brzim djelovanjem, provedbom edukacije koja je od početka bila kratka i ubrzana s ciljem usvajanja potrebnih znanja i rukovanja osnovnom zaštitnom opremom potrebnom u radu s pacijentima kojima je dijagnosticirana bolest COVID-19. Kod medicinskih sestara i tehničara uslijed suočavanja s nepoznatom situacijom, brige za bolesnike, kao i za svoje bliţnje mijenjao se stav o bolesti i radu sa oboljelima od bolesti COVID-19. Cilj istraţivanja: Cilj ovog istraţivanja bio je procijeniti razinu znanja i stavove medicinskih sestara i tehničara o radu s pacijentima kojima je dijagnosticiran COVID-19. Metode: Provedeno je presječno istraţivanje odobreno od strane Etičkog povjerenstva Odjela za sestrinstvo Hrvatskog katoličkog sveučilišta. U istraţivanju su sudjelovali medicinske sestre i tehničari koji su ispunjavali anonimnu anketu koja je bila dostupna za ispunjavanje preko on-line Google Forms aplikacije. Prilikom obrade podataka rađene su tablice frekvencija, računate su aritmetičke sredine i standardne devijacije za prikazivanje prosječnih rezultata ispitivanih konstrukata. Rezultati: U istraţivanju su sudjelovali medicinske sestre i tehničari (N=135) prosječne dobi M=37,7 godina, u rasponu od 21 do 66 godina. Istraţivanje je provedeno u periodu od 4. kolovoza do 4.rujna 2021. godine. Postavljene su dvije hipoteze od kojih je jedna djelomično, a druga u potpunosti potvrđena. U prvoj hipotezi pretpostavilo se da će medicinske sestre i tehničari koji rade u kliničkim bolničkim centrima ili kliničkim bolnicama imati veću razinu znanja i pozitivan stav o skrbi za pacijente kojima je dijagnosticiran COVID-19. To je djelomično utvrđeno zato što su iskazali veću razinu znanja o nekim aspektima nošenja zaštitne opreme pri njegovanju bolesnika kojima je dijagnosticiran COVID-19 za razliku od medicinskih sestara i tehničara koji rade u drugim ustanovama (poliklinike, lječilišta, bolnice, dom zdravlja, ustanova za hitnu medicinsku pomoć, vrtić, škola, dom za starije osobe). Međutim, nisu utvrđene statistički značajne razlike u stavovima između ove dvije skupine sudionika. Drugo, medicinske sestre i tehničari koji imaju djecu iskazali su manju spremnost za rad s pacijentima kojima je dijagnosticirana bolest COVID-19 nego oni koji nemaju djecu, čime se potvrdila druga hipoteza. Zaključak: Istraţivanjem se pokazalo da medicinske sestre i tehničari imaju visoku razinu znanja o bolesti COVID-19 i pozitivan stav prema radu s pacijentima kojima je dijagnosticirana bolest COVID-19, a medicinske sestre i tehničari koji imaju djecu iskazali su manju spremnost za rad s pacijentima kojima je dijagnosticirana bolest COVID-19.