Sažetak | Uvod: Zadovoljstvo poslom može se definirati kao osjećaj ispunjenja odnosno sreće koji se odnosi na sve iii određene segmente posla. Uglavnom se zadovoljstvo poslom gleda putem određenih karakteristika radnog mjesta kao što su kompenzacije, beneficije, međuljudski odnosi te organizacija rada. Iz nezadovoljstva radnika se može razviti sindrom sagorijevanja ali i druge psihičke i fizičke bolesti koje loše utječu na njegovu kvalitetu života.
Cilj istraživanja: Ispitati razinu zadovoljstva poslom medicinskih sestara/tehničara u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj te utvrditi postoji li razlika u odnosu na spol, dob, stupanj obrazovanja i radno iskustvo.
Metode: Ispitanici su bili medicinske sestre i tehničari podijeljeni u tri skupine: zaposleni u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno putem ankete u Google obrascu koja je ispitanicima bila upućena putem društvenih mreža i elektroničke pošte. Za provedbu istraživanja korišten je anketni upitnik koji je sadržavao pitanja o sociodemografskim podacima i zadovoljstvu poslom (autora Paul E. Spectora).
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 372 ispitanika. Većina ispitanika bile su žene (91,9%). Uspoređujući rezultate 9 kategorija zadovoljstva poslom, vidljivo je kako je aritmetička sredina zadovoljstva najviša na kategoriji „Obilježja posla“ (M=16,4, SD=3,3), a najniža za kategoriju plaća (M=9,3, SD=3,4). Rezultati ukupnog zadovoljstva poslom prikazuju da je najmanji postotak ispitanika zadovoljan (9,7%) dok su preostali ispitanici neodlučni ili nezadovoljni. Nije bilo statistički značajne razlike u zadovoljstvu poslom s obzirom na razinu obrazovanja (F=0,60, df=2, p>0,05). Više od 50% medicinskih sestara/tehničara bilo je nezadovoljno plaćom (χ2=157,4, p<0,001), napredovanjem (χ2=125,4, p<0,001) i pogodnostima (χ2=101,2, p<0,001). Više od 50% medicinskih sestara i tehničara smatra kako njihov posao nije dovoljno cijenjen (χ2=5,2, p<0,05). Utvrđeno je postojanje negativne korelacije (r= -0,135, P=0,01) između duljine radnog staža i zadovoljstva.
Zaključak: S obzirom na rezultate dobivene u istraživanju može se primijetiti da su medicinske sestre i tehničari u Republici Hrvatskoj vrlo nezadovoljni mjesečnim primanjima i mogućnošću napredovanja na radnom mjestu. Većina medicinskih sestara i tehničara zadovoljna je ili ambivalentna kada je riječ o obilježjima posla, nagradama, nadređenima, međuljudskim odnosima i komunikaciji. Također se ovim istraživanjem potvrdilo da stupanj obrazovanja i duljina radnog staža ne utječu na zadovoljstvo. Važno je provoditi istraživanja o zadovoljstvu poslom te istražiti koji su uzroci nezadovoljstva na nacionalnoj razini s
uključenim većim brojem medicinskih sestara i tehničara kako bi se pravovremeno moglo utjecati i prevenirati posljedice nezadovoljstva. |
Sažetak (engleski) | Introduction: Job satisfaction can be defined as a feeling of fulfilment or happiness related to all or specific aspects of work. It is influenced by employees' attitudes toward certain job aspects, such as compensation, benefits, interpersonal relationships, and work organization. Job dissatisfaction can lead to burnout syndrome and other psychological and physical illnesses that negatively impact the individual's quality of life.
Research objectives: To examine the level of job satisfaction among nurses in primary, secondary, and tertiary healthcare settings in the Republic of Croatia and determine if there are differences based on gender, age, education level, and work experience.
Methods: The participants were nurses divided into three groups: employed in primary, secondary, and tertiary healthcare settings in the Republic of Croatia. The research was conducted using a survey in Google Forms, which was distributed to participants through social media and email. The survey consisted of two parts: a questionnaire about sociodemographic data and a job satisfaction questionnaire (authored by Paul E. Spector).
Results: This research was conducted on 372 participants. The majority of respondents were female (91.9%). Comparing the results of the 9 job satisfaction categories, the highest mean satisfaction was observed in the "Job characteristics" category (M=16.4, SD=3.3), while the lowest was for the "Salary" category (M=9.3, SD=3.4). The results of overall job satisfaction indicated that a small percentage of respondents were satisfied (9.7%), while the rest were either undecided or dissatisfied. There was no statistically significant differences in job satisfaction based on education level (F=0.60, df=2, p>0.05). More than 50% of nurses/technicians were dissatisfied with their salary (χ2=157.4, p<0.001), career advancement (χ2=125.4, p<0.001), and benefits (χ2=101.2, p<0.001). More than 50% of nurses and technicians felt that their work was not adequately appreciated. A negative correlation (r= -0.135, P=0.01) was found between length of work experience and job satisfaction.
Conclusion: Considering the results obtained from the research, it can be observed that healthcare nurses in the Republic of Croatia are quite dissatisfied with their monthly earnings and the potential for career advancement. Most of the healthcare nurses are content or have mixed feelings regarding job characteristics, rewards, supervisors, interpersonal relationships, and communication. Additionally, this research has confirmed that the level of education and length of work experience do not impact satisfaction. It's important to conduct job satisfaction
studies and investigate the causes of dissatisfaction at a national level, involving a larger number of healthcare nurses, in order to proactively influence and prevent the consequences of dissatisfaction. |