Porečki je katedralni kaptol crkvena institucija dugoga trajanja. Od 1222. do 1828. godine ne doživljava značajne strukturalne promjene. Kriza koja pogađa Porečku komunu, napose u 17. stoljeću, odrazit će se i na život zajednice porečkih kanonika. U istom se razdoblju odvijaju procesi implementacije odredbi Tridentskog koncila u život partikularnih Crkava, koji će u potpunosti zaživjeti tek u 18. stoljeću. Problem s kojim će se porečki kanonici suočiti je pitanje plaćanje desetina. Naime, novi doseljenici u Porečki distrikt odbijali su plaćati to davanje Porečkim kanonicima. Tim više je to bio izazov za kanonike jer je desetina predstavljala najvažniji izvor prihoda kanoničkih prebendi. Spor je napokon riješen polovicom 17. stoljeća. U razdoblju 17. i 18. stoljeća dolazi do promjene u obujmu nefinancijske (prvenstveno nekretnina) i financijske imovine Porečkog kaptola ponajviše zahvaljujući oporučnim legatima. U 18. stoljeću dolazi do sveukupne, moralne i materijalne obnove Stolnog kaptola Porečke biskupije. Za razlike od prethodnih razdoblja svi su kanonikati bili popunjeni, dok je vrijednost kanoničke prebende višestruko porasla. Sve je to utjecalo da porečki kanonikat postane željena crkvena služba. Povećanje prihoda u navedenom je stoljeću omogućilo Porečkim kanonicima značajnija ulaganja u nekretnine, osobito popravak kanoničke kuće.