Seksualno zlostavljanje djeteta podrazumijeva uključivanje djeteta u radnje seksualnog sadržaja koje ono u potpunosti ne razumije i za koje ne može dati informirani pristanak ili pak za njega nije razvojno spremno. Seksualno zlostavljanje ugrožava djetetov fizički i psihički razvoj. Najčešće manifestacije seksualno zlostavljanog djeteta vidimo u ponašanju sa seksualnom preokupacijom, slabijoj socijalnoj uključenosti, simptomima PTSP-a, impulzivnim reakcijama te smanjenju kognitivne efikasnosti. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi razlikuju li se djeca koja su doživjela bludne radnje od djece koja su doživjela spolni odnošaj u osobinama ličnosti (dominacije, agresivnosti, ekstraverzije i ambicioznosti) i po inteligenciji. U istraživanju je sudjelovalo sveukupno 50 ispitanika, od čega je bilo 43 djevojčica i 7 dječaka. Uzorak je obuhvaćao 31 djelo bludnih radnji i 19 djela spolnog odnošaja. Najviše spolne zlostave (bludne radnje i spolni odnošaj) odvijalo se u domu žrtve i/ili počinitelja, zatim u prijevnoznim sredstvima te potonje u školama. Prosječno trajanje seksualne zlostave, na cijelom uzorku, bilo je sedam mjeseci, dok je prosječno vrijeme od prve zlostave do trenutka ispitivanja od strane vještaka bilo dvadeset i četiri mjeseca. Podaci su prikupljeni iz dokumentacije sudskog vještaka za psihologiju. Ispitanici su bili podijeljeni u skupine s obzirom vrstu seksualnog zlostavljanja kojem su bili izloženi (spolni odnošaj/bludne radnje). Djeca koja su proživjela prisilni spolni odnošaj iskazivala su istu razinu agresivnosti od djece koja su doživjela bludne radnje. Također, između ove dvije grupe nema razlike u osobinama ličnosti ambicioznosti, ekstraverzije i dominacije. Nije pronađena niti razlika u intelektualnoj efikasnosti djece koja su doživjela bludne radnje u odnosu na onu koja su imala prisilni spolni odnošaj.