Otkad postoji parasport, sportaši s invaliditetom suočavaju se s nedovoljnom medijskom zastupljenošću. Iako se zainteresiranost medija za izvještavanje o parasportu posljednjih godina povećava te svjedočimo jednom pozitivnom trendu, još uvijek nije ostvarena, odnosno dostignuta željena razina medijske pažnje prema parasportu i parasportašima. Usprkos činjenici da 15 % svjetske populacije ima neki oblik invaliditeta, mediji i dalje ne uviđaju važnost i značaj izvještavanja o njima što posljedično dovodi u pitanje etičnost samih medija koji zapostavljaju marginalizirane skupine te na taj način ne promiču i ne štite njihova prava. Ovaj rad ima za cilj ispitati stavove osoba iz svijeta parasporta s obzirom na nisku razinu medijske zastupljenosti i s tim povezane opće društvene marginaliziranosti, te ispitati njihove perspektive u odnosu na medijski prikaz parasporta i medijsku (ne)vidljivost parasportaša. Kvalitativnim istraživanjem u kojem je korištena metoda polustrukturiranog intervjua, a koje je provedeno na 11 sudionika, prikazuje se, opisuje te interpretira važnost medijske vidljivosti, odnosno medijske reprezentacije parasporta i sportaša s invaliditetom.