Ovaj diplomski rad odnosi se na kvalitativnom metodologijom prikupljene podatke koji se tiču (ne)povjerenja potrošača prema velikim korporacijama u kontekstu prehrambenih proizvoda te na analizu razloga odabira alternativa. Na temelju postojeće literature o razvoju potrošačkog društva, ekonomije identiteta, moderniteta, mjesta potrošnje, antikorporativizma i potrošačke svjesnosti u kontekstu prehrane, konstruiran je i definiran interpretativni teorijski okvir rada. Oslanjajući se na definirane koncepte, provedeno je istraživanje koje je smješteno u urbani kontekst grada Zagreba, zbog značajnije dinamičnosti procesa istraživanih odnosa. Istraživački dio rada konstruiran je kroz intervjue šest sudionika istraživanja, koristeći metodu uzorkovanja maksimalnog odstupanja. Istraživanjem analiziraju se primijećene potrošačke prakse koje se odmiču od efikasnosti, kvantitete i isplativosti radi pomaka prema kvaliteti i zdravlju te razlozi koji takve odabire i ponašanja potiču. Stavljaju li pojedinci u fokus zdravlje, financije, ekološku osviještenost, životni stil, podržavanje domaćih proizvođača ili su možda potaknuti medijima? Radi li se o brzorastućem trendu, te kako individualni svjetonazor može oblikovati potrošačke navike? Iz sudionikovih narativa možemo zaključiti kako ekonomski faktor nije ključna odrednica potrošačkog ponašanja te da potrošnja zaista nadilazi ekonomsku sferu i uvodi kontekst identiteta. Također, naspram Ritzerovog viđenja moderniteta, pokazalo se kako društvo mijenja predviđeni smjer kretanja, te se pomiče od kvantitete prema kvaliteti, primarno stavljajući fokus na zdravlje i kvalitetu života. Fokus nije isključivo na efikasnosti bez obzira na posljedice, već je pojedincima stalo do sadržajnosti konzumiranog.